O župi nekada i danas
Župa Vrapče spominje se već u popisu iz godine 1334., a sigurno je postojala i prije, po nekim izvorima godine 1217. Godine 1500. u popisu prisutnih na skupštini u Zagrebu spominje se i župnik Matej iz Vrapča. Patronat Župe imao je Prvostolni Kaptol u Zagrebu.
Na ogromnom teritoriju vrapčanske Župe u novije vrijeme nastale su nove župe: Sv. Nikole Tavelića u Kustošiji godine 1939., crkva sagrađena 1944.; Sv. Ane u Rudešu osnovana je 22. lipnja 1942. godine, crkva sagrađena 1967.; Župa Srca Isusova u bolnici Vrapče god. 1944., sa vlastitom kapelom blagoslovljena je 2008.
Selo Špansko odcijepljeno je 13. studenog 1942. god. od župe Vrapče i pripojeno župi Stenejevec, te je kasnije 1966. osnovana nova župa Župa Presvetog Trojstva, koja se prvo zvala Novo Špansko, a kasnije Prečko.
Župa Bezgrešnog začeća Djevice Marije Oranice odvojila se od župe Vrapče 1967., a od 1982. vodi vlastite Matične knjige.
Danas Župa broji oko 3.400 obitelji, te oko 10.500 duša.
Prva Crkva Sv. Križa
Prvotna župna crkva naše župe bila je posvećena Sv. Križu i stajala je na povišem brežuljku – in eminentiori loco. Zna se i mjesto, gdje je bila crkva Sv. Križa, na brežuljku s desne strane Prišlinova puta, udaljenom oko kilometar od sadašnje crkve Sv. Barbare.
Razlog zašto nisu crkvu Sv. Križa popravljali i sačuvali do danas sigurno je to što je često stradala od gromova – saepius fulmine visitata. Zbog toga bila je više puta oštećena. Zapis iz god. 1622. kaže, da je crkva Sv. Križa u lošem stanju, slabo popločena i pokrivena. Imala je tri kamenita žrtvenika, koji bijahu neukusno ukrašeni. Oko godine 1640. crkvu su popravili i sagradili novi zvonik. Propovjedaonica bila je zidana. Na glavnom oltaru bila je slika Sv. Križa, a sa strane slike sv. Helene i sv. Jurja.
Zagrebački kanonik Pavao Tuškan obavio je kanonsku vizitaciju 22. svibnja 1690. godine i podnio sljedeće izvješće biskupu Aleksandru Mikuliću:
“Župna crkva Sv. Križa je od svoga temelja zidana, a podignuta na zemljištu prečasnog Kaptola zagrebačkoga. Zidovi su s obje strane oštećeni, te se pretvaraju u ruševinu. Svod se nalazi samo nad svetištem. Sav ostali dio crkve ima obojen strop, što ga je učinio stolar.
Župna crkva ima četiri oltara. Kor i propovjedaonica su zidani. Na crkvi su tri prozora, koji su učvršćeni željeznim rešetkama. U drvenom tornju župne crkve nalaze se dva zvona, od kojih je manje razbijeno. Pred glavnim vratima stoji zidano predvorje, koje ima svod i dobar krov. Župna je crkva dobro pokrivena, a crkveni je pod dobro popločen ciglom. Svetohranište se nalazi pod svodom na strani epistole. U župnoj crkvi nema nikakvih ispovjedaonica. Vrata su dvoja i mogu se dobro zatvoriti.”
Prilikom kanonske vizitacije 25. studenog 1695 god. kanonik zagrebački i opat Blažene Djevice Marije de Bela Šimun Judaš Šidić ovako opisuje crkvu Sv. Križa u Vrapču:
“Župna crkva Sv. Križa stoji pod patronatom prečasnog Kaptola zagrebačkoga. Crkva je od svoga temelja zidana i dosta prostrana. Na nekim mjestima u zidu opažaju se pogibeljne pukotine. Crkva je popločena ciglom, a krov joj je pokriven hrastovim daščicama. Nad crkvenim je svetištem zidani svod, a nad ostalim dijelom crkve nalazi se drveni strop. Crkva ima dvoja vrata, koja se daju dobro zatvoriti. Manja vrata vode prema jugu, a velika prema zapadu. Mala se vrata nalaze u crkvenom dijelu. Pred velikim vratima stoji zidano predvorje popločeno kamenom, a natkriveno svodom.
Nad vratima se nalazi drveni toranj pokrit daščicama. U tornju vise dva posvećena zvona. U predvorju postoji prazan oltar, ukrašen drvenim pločama i stupićima, a između se nalazi drveni križ s raspetim Isusom. Zidana sakristija postoji kraj crkvenog svetišta na strani epistole. Sakristija je pod svodom. U sakristiji je jedan ormar, u kojem je pohranjeno crkveno posudje i odijelo. Propovjedaonica je zidana i prislonjena na sam crkveni zid prema sjevernoj strani.”
Godine 1690. bijaše u Vrapču župnik revan svećenik tridesetogodišnji Matija Brembarić, a godine 1695. Mijo Langomerec, star 29 godina, koji je isto revno vršio svoju službu. Još jednom se spominje crkva Sv. Križa u Vrapču u kanonskoj vizitaciji 29. siječnja 1722. godine, koju je obavio kanonik Nikola Bedeković. Tada je već postojala nova crkva Sv. Barbare. Kanonik Bedeković šalje najprije biskupu Mirku grofu Esterhazyju kratko izvješće o stanju nove Župne crkve Sv. Barbare, a zatim spominje staru crkvu ovako:
“Kapela Sv. Križa obnovljena je u novije doba. Nalazi se u dobrom stanju. Ima i svoje potrepštine za služenje mise.”
Župna crkva sv. Barbare
Župna crkva Sv. Barbare u Vrapču bila je građena od 1700. do 1703. godine. Zašto su se Vrapčani odlučili sagraditi novu župnu crkvu, zašto na drugom mjestu i u čast sv. Barbari? Zašto su zanemarili staru crkvu i dopustili, da se tako brzo pretvorila u ruševine?
U listinama se spominje, da je crkva Sv. Križa često stradala od gromova te je zbog toga bila u lošem stanju. Brežuljak, gdje je nekad stajala crkva, izložen je svim klimatskim nepogodama. Ujedno, stara se crkva nije nalazila u središtu Župe. Može se reći, da je bila uz samu granicu stenjevačke župe i zato mnogim vjernicima prilično udaljena, prisjetimo se da je župa Vrapče sezala do Črnomerca i do Save. Župna se kuća i prije nalazila u samom selu Vrapče, gdje je i sada. Župniku je također bilo teško po svim vremenskim neprilikama pješačiti skoro kilometar do crkve. Vjerojatno je glavni pobornik za gradnju nove crkve u Vrapču bio veliki dobrotvor u korist crkvenih ustanova kanonik kustos Ivan Znika. On je posjedovao u Vrapču svoje imanje, kako se vidi u kanonskoj vizitaciji iz godine 1722.
Zašto su posvetili novu crkvu baš Sv. Barbari u čast? Poznato je, da su u našim krajevima u 17. i 18. stoljeću osobito štovali Sv. Barbaru kao zaštitnicu sretne smrti. O tome nam svjedoče mnoge njezine slike iz tih stoljeća. Da su Vrapčani na osobit način štovali Sv. Barbaru vidi se i po tome, što je u župnoj crkvi Sv. Križa jedan oltar bio posvećen njoj u čast.
U kanonskoj vizitaciji od 29. siječnja 1722. godine zapisano je o crkvi sv. Barbare:
“Župnu crkvu sv. Barbare osnovanu u Vrapču nađoh u dobrom stanju. Crkva je čista i valjano pokrita, a dade se dobro zatvoriti. Sveto otajstvo pohranjeno je u srebrnom, pozlaćenom ciboriju, koji se nalazi u tabernakulu na velikom oltaru.”
Slično je zabilježio i vizitator 17. studenog 1726. god. i dopunio:
“Crkva Sv. Barbare je barokna građevina s visokim tornjem. Sagradjena je od kamena. Duljina joj je 28.5 m, a širina 11 m. Svetište je okrenuto prema istoku.”
Požar crkve izbio je zbog udara groma 28. srpnja 1813. godine. Crkva je dulje vremena bila bez krova. Kad je krov ponovo postavljen, oštećeni zidovi crkve bili su osigurani potpornim stupovima. Vidi se, da su naknadno sazidani. Sve je to izvedeno za župnika Karla Königa.
Potres
Crkva je ponovno stradala od potresa 1880. godine. Oštećen je bio zvonik. Popravci su izvedeni tijekom 1882. godine na teret crkve, dok su župljani dali spregu i radnu snagu.
Umjetničko bogatstvo
Veliko bogatstvo umjetnosti predstavljaju oltari u crkvi Sv. Barbare u Vrapču. Osobito dragocjena su tri drvena barokna oltara: Sv. Barbare, Četrnaest pomoćnika i Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Anđela Horvat (PB 7. 10. 1946. i ELU 4, 550) je oltare u Vrapču pripisala Komerštajnerovoj radionici. D. Baričević iznijela je razloge, prema kojima bi oltari potjecali iz Zagrebačke katedrale (str. 336).
U knjizi Barok u Hrvata na str. 212 stoji zapisano da su krila kaligrafski rezanim granama baroknog akanta legitimacija Komerštajnerove škole, koji prelazi čak i na kipove. Izvrsno rezane grane akantusa nalazimo i na tri oltara u Vrapču, koji čine skladni ranobarokni ansambl, kojemu je kumovao donator Znika. (Ivan Komerštajner je napustio Ljubljanu i preselio se u Zagreb, gdje je i radio).
Glavni oltar u baroknom stilu posvećen je zaštitnici crkve i župe sv. Barbari. Podnožje žrtvenika sazidano je od kamena, dok je oltarna menza isklesana iz kamena. Gornji dio umjetnički izrađen je iz drveta s tri galerije kipova. U centralnom dijelu u sredini je slika sv. Barbare izrađena na platnu, koju flankiraju kipovi sv. Ladislava kralja, sv. Stjepana, sv. Kazimira i sv. Emerika (Mirka).
Nad slikom sv. Barbare dva naga anđela podržavaju koso postavljen grb donatora Ivana Znike, koji se sastoji od podjeljenog u četiri polja i biskupske mitre nad njim. U sredini druge galerije slika na platnu prikazuje Uznesenje Marijino na nebo, a skulpture predstavljaju. sv. Katarinu, sv. Doroteu, sv. Uršulu, sv. Apoloniju, sv. Agnezu i još jednu sveticu. U gornjoj galeriji na povišenom podnožju u sredini nalazi se kip Krista Kralja, a sa strane desno sv. Ivan Krstitelj i lijevo sv. Ivan Evanđelist. Figurama sjedećih anđela završava ovaj red kipova.
Stupove, okvire, krila sa strane i slobodna polja krase motivi akantusa (južnoeuropska biljka oštro izrezanih i rebrastih listova).
U svibnju 1972. god. počelo se s obnovom oltara sv. Barbare. Za blagdan Sv. Barbare te godine, obnovljena je slika svetice. Sliku su restaurirali i pri tom otkrili izvornu, koja je dva puta preslikana. Skinuli su oba premaza, tako da je sada vidljiv original. Slijedeće godine za blagdan Sv. Barbare oltar je obnovljen i postavljen na svoje mjesto.
Obnovljeni oltar blagoslovio je pomoćni biskup Mijo Škvorc prilikom proslave blagdana Sv. Barbare 1973. godine.